``Najveća mi je želja da mi mama ozdravi, da se izliječi od tih bolesti``, kaže Alen.
Dok majka Azra pokazuje prazan frižider, Alen kroz plač odgovara na pitanje da li je gladan.
``Jesam, ali mene nije stid da kažem da nemam od čega da jedem. Jednostavno nemam. Nisam ništa jeo ni juče, ni prekjuče, ni danas. Šta ja mogu? Držim se koliko mogu,`` priča Alen i kroz suze dodaje: ``Sebe ne gledam, gledam majku, da njoj bude bolje, to nam je sad najbitnije. Šta sam imao, to sam izgubio, sad moram nju čuvati, a sebe ne moram čuvati``.
Njegova priča nas je ostavila bez teksta i natjerala da shvatimo surovost i bolnu realnost života.
(Kurir)
Nema komentara:
Objavi komentar