Zahvaljuemo se Merimi Tanović, na ugodnom razgovoru i izdvojenom vremenu.Merima, trenutno igra u ŽNK "Neretva" Metkovići.
Možeš li nam reći od kuda dolazi ljubav i želja za suđenjem?
- Nogomet je moja velika ljubav i to znaju sve osobe koje me poznaju. Na savjet/nagovor prijatelja prijavila sam se u naš kantonalni savez te zasigurno nisam požalila. Svaki put se iznova radujem novoj utakmici koju sudim i u tome uživam.
Prva si i za sada jedina nogometna sutkinja u našem kantonu? Kako reaguje publika ali i igrači na terenu?
- Da. U početku je bilo raznih komentara mada uvijek su preovladavali pozitivniji. Do sada nisam imala neugodnih iskustava ali ponekad se može čuti nešto uobičajno za naše područje da su "žene za kuhinje" i sl. Ne obazirem se puno na to.
Igrači na terenu su u potpunosti korektni, maksimalno poštuju odluke te bude ponekad i simpatičnih komentara.
- Kako su te prihvatile ostale kolege s obzirom da si jedina sutkinja?
Od svih kolega imam jako veliku podršku i često diskutiramo o određenim situacijama na terenu te razmjenjujemo međusobna iskustva. Svakako bih željela posebno da se zahvalim našim mentorima Ameru Maciću i Davoru Belji s kojima prolazimo kako kroz praktični tako i teorijski dio i edukaciju.
Pored toga što sudiš, aktivno igraš i za ŽNK "Neretva" iz Metkovića u 1.HNLŽ. Koji su utisci na kraju polusezone?
- Jesenji dio prvenstva smo završili na petoj poziciji gdje nam Rijeka bježi samo jedan bod. S obzirom na jako veliki broj povreda i izostanaka koji smo imali, možemo biti zadovoljni s učinkom ali svakako da uvijek može i mora biti bolje.
Da li je Prva hrvatska nogometna liga u boljoj poziciji u odnosu na nas po broju sutkinja?
- Da, prisutna je jako velika razlika. Sasvim je normalno da na utakmici sve sutkinje budu žene kako na našim utakmicama, tako i u seniorskim ligama. Često i na terenu komentiramo skupa određene situacije što svakako uvijek predstavlja jedno iskustvo više.
Pored svih obaveza, nisi zamarila ni fakultetsko obrazovanje? Koja je tajna uspjeha?
- Da, fakultet je uvijek na prvom mjestu. Studentica sam treće godine studija logopedije na Sveučilištu u Mostaru. Većina profesora mi izlazi u susret koliko je to moguće te su za sada imali razumijevanje na čemu sam im posebno zahvalna.
Posebne tajne nema, ukoliko nešto volite i imate jaku volju za bavite se s tim, onda sve postaje moguće.
Nema komentara:
Objavi komentar